Dok je jedne ljetne noći neki Kinez imenom Yang ležao u krevetu, probudila ga je iznimno žestoka sparina. Ležeći na trbuhu, s glavom među dlanovima, podao se neobuzdanim maštanjima, kadli spazi uš što je puzala uz rub njegova kreveta. Vidio ju je kako puže mutno osvijetljenom sobom i dok je tako išla svojim putem sitni joj se zadak blistao poput srebrne prašine. Kretala se prema leđima njegove žene koja je pored njega spavala. Naga je žena duboko snivala i mirno disala glave i tijela okrenutih prema njemu.
Motreći tromo kretanje uši Yang je razmišljao kako li bi mogao izgledati svijet takvih bića. Uši je potrebno sat vremena da bi stigla do mjesta udaljena dva-tri čovječja koraka, a pored toga puzanje joj je ograničeno na krevet. "Kako li bi mi život bio mukotrpan, da sam bio rođen kao uš...."
Dok je besciljno razmišljao o takvim stvarima, svijest mu je sve više tamnila i utonuo je - a da nije znao zašto - duboko u ponor nekog čudnog
transa koji nije bio ni san ni java. Tu i tamo, istog onog trena kad bi
osjetio da se probudio, preneražen je doživio kako mu je duh ušao u
tijelo uši koja je čitavo to vrijeme polako šetala krevetom usred
neugodna zadaha znoja. Iako to nipošto nije bilo sve što ga je zapanjilo,
samo je po sebi bilo dovoljno zagonetno da ga začudi i zaprepasti.
Na njegovu se putu uzdizala uznosita planina kojoj se obli oblik zavjesio
poput stalaktita s njegova vrhunca što se dizao izvan dohvata vidljivog i
prostirao prema dolje sve do kreveta gdje je stajao. Oblo uzvišenje
planine uz krevet imalo je izgled velikog šipka, toliko rumenog da bi
moglo nagovijestiti kako je u njemu pohranjen plamen. Osim njena
uzvišenja čitavo se obličje planine činilo bjelkastim, kao da je načinjeno
od bijele mase neke tuste, nježne i glatke tvari. Prostrana se površina
planine kupala u svjetlu i blistala mekim sjajem boje jantara oblikujući
krivulju poput luka uzvijena prema nebu - krivulju iznimne ljepote, dok
su obronci planine treperili u sjeni poput plavkasto tonirana snijega na
mjesečini.
Širom otvorenih očiju uperenih k planini očaravajuće ljepote, Yang se
divio. No kako li se iznenadio kad je spoznao da je planina bila jedna od
dojki njegove žene! Zaboravivši ljubav, mržnju i senzualnu želju motrio
je divovsku grud što se činila planinom od bjelokosti. Dugo je vremena
na vrhuncu divljenja stajao kao skamenjen, osupnut pred tom
neodoljivom čarobnosti, zaboravivši na zadah znoja. Tek kad je postao
uš, mogao je u punini doživjeti fizičku ljepotu svoje žene. A sve ono na
što bi čovjek s umjetničkom sklonošću trebao gledati u čudu, kao što je
to činila uš, ne iscrpljuje se u ljepoti tijela žene.
Izvornik Scribd
Izvornik Scribd
